beats by dre cheap

Sve je tako ... .

Budim se.
Ponoć je. Ne znam zašto sam uopšte zaspao rano, ali sam jednostavno se osjećao preumornim. Ali opet sam umoran. Sad napokon shvatam, da sam premoren životom. Skoro svaki dan mi je donosio nešto novo, ovo je bio period koji sam proveo aktivnije nego ostatak života.
Polahko ustajem, oblacim se i odlazim na terasu. Vadim kutiju cigara iz džepa i šibice, te polahko uzimam jednu cigaru i palim je. Miris šibica me omamljuje i smiruje. Više ne znam zašto pušim, je li to zbog šibica ili cigara, ali opet svejedno mi je. Uvlačim prvi dim. Oj Bože, kako dobar osjećaj, kao da mi je skinuo teret s leđa.
Imam osjećaj kao da se trebam nečega sjetit, nečega što je dobro, fenomenalno, ali jednostavno ne mogu. Sa slijedećim dimom mi odjednom sinu na um šta je to. Sjetio sam se zadnja 3 mjeseca. Vama možda zbunjujuće, ali meni ne. Najbolja 3 mjeseca u mom životu. I odjednom mi pada na um ljubav, najbolji afrodizijak na svijetu. Navodno sam nekog volio. Sve mi se čini maglovitim, pa polahko trljam oci, ne bi li bolje vidio. Eh, sad je bolje. Polahko gledam nebo. I gledam lagan ali brz ulazak meteora u noćno nebo. Veoma brzo izgara i ostavlja za sobom prelijep trag. Ubrzo je uslijedilo još meteora, jedan za drugim, te nakon neke je odjednom bljesnulo nebo, nakon ulaska jednog veceg, međutim i on brzo izgara, ali je trajao duže. Meni odjednom pada na um, da ja nisam samo volio, nego da volim još uvijek i to užasno puno. Međutim, sjećam se nečega, nečega što bih volio da se nije desilo, da je samo jedan obični, ružni san kojeg nisam uspio zaboraviti, sjećam se da je sve gotovo. Polahko svhatam da ce uskoro početi onaj stari život koji sam živio. Opet ću biti onaj stari "ja", opet će biti ... dosadno.
Nisam želio da završi, ne možete me kriviti, niko ne voli kad završi i nikom nije lahko kad završi, nikom. Međutim, ja tu ne mogu ništa, ali opet sam pokušao.
Polahko uvlačim i izdišem zadnji dim. Bacam opušak sa terase. U isto vrijeme jedan meteor pada i brzo izgara, a opušak i dalje lagano gori i nakon pada na zemlju i polahko se gasi. Zašto lijepe stvari tako kratko traju i prolete pred očima, da jedva primjetiš početak, a kraj ti izgleda veoma dugo, čak duže od svega ostaloga, a opet ružne stvari traju tako dugo i ostavljaju najduži trag. Ali opet, lijepe stvari ostave najdublji trag i njihovu ljepotu pamtis veoma dugo i na kraju postanu dio tebe.

Volio sam, volim i voljet ću i to je ono što me raduje i što mi niko i ništa ne može oduzeti.

As the palaces burn
http://omerta.blogger.ba
22/08/2008 19:15