As the palaces burn

Ono što se čini iz ljubavi uvijek se zbiva s one strane dobra i zla.

04.01.2009.

Accuracy

While standing on the top, all by myself, something wicked comes in this night. At first my mind grows wary, not aware of what is happening, then I suddenly burst into madness, knowing what that is. It grew in my eyes, like a sun in the dawn, like child in his own eyes. My fingers grew nervous, started to clean the cold sweat off my head. Limbs started to shake and became numb, like I never used them before. I had been expecting something like this, that will take me soon... Or should I say to overtake me, because I've been... fighting... yes, fighting with "that". That thing lives in my mind, my very mind, that is quite lost. While coming to me, I knew that I cannot win this time, I knew my it is over... My place on this earth is no more...

22.08.2008.

Sve je tako ... .

Budim se.
Ponoć je. Ne znam zašto sam uopšte zaspao rano, ali sam jednostavno se osjećao preumornim. Ali opet sam umoran. Sad napokon shvatam, da sam premoren životom. Skoro svaki dan mi je donosio nešto novo, ovo je bio period koji sam proveo aktivnije nego ostatak života.
Polahko ustajem, oblacim se i odlazim na terasu. Vadim kutiju cigara iz džepa i šibice, te polahko uzimam jednu cigaru i palim je. Miris šibica me omamljuje i smiruje. Više ne znam zašto pušim, je li to zbog šibica ili cigara, ali opet svejedno mi je. Uvlačim prvi dim. Oj Bože, kako dobar osjećaj, kao da mi je skinuo teret s leđa.
Imam osjećaj kao da se trebam nečega sjetit, nečega što je dobro, fenomenalno, ali jednostavno ne mogu. Sa slijedećim dimom mi odjednom sinu na um šta je to. Sjetio sam se zadnja 3 mjeseca. Vama možda zbunjujuće, ali meni ne. Najbolja 3 mjeseca u mom životu. I odjednom mi pada na um ljubav, najbolji afrodizijak na svijetu. Navodno sam nekog volio. Sve mi se čini maglovitim, pa polahko trljam oci, ne bi li bolje vidio. Eh, sad je bolje. Polahko gledam nebo. I gledam lagan ali brz ulazak meteora u noćno nebo. Veoma brzo izgara i ostavlja za sobom prelijep trag. Ubrzo je uslijedilo još meteora, jedan za drugim, te nakon neke je odjednom bljesnulo nebo, nakon ulaska jednog veceg, međutim i on brzo izgara, ali je trajao duže. Meni odjednom pada na um, da ja nisam samo volio, nego da volim još uvijek i to užasno puno. Međutim, sjećam se nečega, nečega što bih volio da se nije desilo, da je samo jedan obični, ružni san kojeg nisam uspio zaboraviti, sjećam se da je sve gotovo. Polahko svhatam da ce uskoro početi onaj stari život koji sam živio. Opet ću biti onaj stari "ja", opet će biti ... dosadno.
Nisam želio da završi, ne možete me kriviti, niko ne voli kad završi i nikom nije lahko kad završi, nikom. Međutim, ja tu ne mogu ništa, ali opet sam pokušao.
Polahko uvlačim i izdišem zadnji dim. Bacam opušak sa terase. U isto vrijeme jedan meteor pada i brzo izgara, a opušak i dalje lagano gori i nakon pada na zemlju i polahko se gasi. Zašto lijepe stvari tako kratko traju i prolete pred očima, da jedva primjetiš početak, a kraj ti izgleda veoma dugo, čak duže od svega ostaloga, a opet ružne stvari traju tako dugo i ostavljaju najduži trag. Ali opet, lijepe stvari ostave najdublji trag i njihovu ljepotu pamtis veoma dugo i na kraju postanu dio tebe.

Volio sam, volim i voljet ću i to je ono što me raduje i što mi niko i ništa ne može oduzeti.

17.04.2008.

Napokon :)

Sta da kazem :D:D

napokon dosao na red i ovaj koncert :D

19.4. subota, 19:30-24:00 :D:D besplatan ulaz :P:P

i sto je najbolje i ja sviram :D:D

a ko bi rekao da je 2 volontera radilo na ovome :D:D u organiziranju, dok ih je jos ucestvovalo ovako, ali nigdje da se ne zurimo, ima jos 2 dana :D:D
nadam se da nece kisha padat, da se niko nece pobit i da se necemo obrukat :D:D

08.03.2008.

SRETAN 8. MART :)

Ovom prilikom zelim da cestitam 8. mart svim zenama, a posebno mojoj mami, "seki" (Amiri) i majki...

08.02.2008.

Moj otac rahmet mu dushi...

Nije me sad nikakva inspiracija pukla, jednostavno zelim da napišem nesto o ocu koji mi puno nedostaje...

Puno sam ga fakat volio, jbg, bio mi je otac na kraju krajeva i sretan sam što sam ga imao barem do tada, jer neki svoje nikad nisu upoznali...

Moj je umro prije 5 god. otprilike, i pravo sam ga poželio, najgore mi je bilo prvu godinu nakon što je umro, budio sam se svako jutro sa nadom da je to samo neki ružan san, da ce on biti ondje kao i svako jutro ispijajući kafu i spremajući se za posao, da ce biti na glavnom mjestu za kuhinjskim stolom i svi da čekamo njega da počne sa ručkom...
Želio sam da kao svakog bajrama idemo brat, ja i on na bajram namaz, te nakon toga žurno se vraćati kući na bajramski doručak...
Sjećam se njegovog stomaka (bio je malo deblji) na kojeg sam volio glavu nasloniti i izvalit se, sjecam se mirisa njegove kolonjske, glatkih obraza nakon brijanja, pa cak i miris njegovog znoja. Da, miris njegovog znoja. Sjećam se dana kada su on i mama nakon ručka spavali. Spavali su na trosjedu :) jedno uz drugo, ali suprotno okrenuti, kao što je znak riba u horoskopu, pa su im glave bile pored nogu im, ali im nije smetalo. Sjećam se njegovih očiju, koje sam ja nasljedio od njega. Ali nedostaje mi njegov pogled, u masi ljudi često pokušavam vidjeti taj njegov pogled u tuđim očima, ali nema takvog pogleda.
Također smo zajedno u ribu išli, a tad sam imao provod bolji nego sa bilo kojim svojim prijateljem.
Ja danas ne gledam sport, nemojte misliti da sam peder, jer Bog mi je svjedok da nisam, nego ga ne gledam, jer sam ga sa ocem uvijek gledao, svaku utakmicu na tv-u, bio to futbal, kosarka, tenis, rukomet, odbojka, "name it" i danas me svaka utakmica posjeti na njega i trenutke koje smo nas dvojica zajedno proveli.
Međutim, jedno sjećanje postoji koje želim zaboraviti, ali jednostavno ne mogu. To je sjećanje na dan kad je umirao. Gledao sam ga kako umire. Prije 5 godina, ja sam gledao kako je upao, sa mog kreveta, spavao je na mom krevetu, sa mnom, ja sam sisao i otisao da ucim. Nije proslo 5 minuta..... on je upao sa mog kreveta i poceo povracati, mama je otrcala do njega, vikala je "dusho", "ljubavi", "Harise" .... on nije reagovao, a ja sam ondje stojao i gledao kako umire. Najduzih 15 minuta u mom životu, 15 minuta koje mi je promjenilo cijeli život, jer čovjek kojem sam se divio, kojeg sam nenormalno volio je umirao u tim 15 minuta. Onda su došle komšije, daidže, mene istjerale iz sobe... zvali hitnu, a hitna je došla bez ikoga, samo vozač i ev kažem sad J***M VAM MATER SELJAČINE JEDNE... Moj otac je umro pored mog kreveta. Dobro se sjećam toga dana. Kiša je padala, nedjelja je bila. Gledao sam kako umire i ne mogu to zaboravit...
Tog dana je sve bilo prazno, svaki trenutak. Za mene tad vrijeme nije postojalo, sekunde su bile nevažne, minute su bile nevažne, čak i sat. Ja sam ležao i čekao da on dođe. Čekao sam da sjedne za stol, na ručak, da mogu i ja početi ručat. Od tog dana nisam utakmicu odgledao, ni ribe upecao. Ništa nije bilo isto. Nisam mogao osjetiti njegov znoj, njegovu kolonjsku, njegov obraz, niti naslonit se na njegov stomak...
Svakom bajramu je nedostajalo nešto... nedostajao je on... svakom rođendanu je nešto nedostajalo...on ...svakom danu je nešto nedostajalo... ON...

Ali jedno je sigurno, on se neće vratiti, neće doći na ručak i nećemo gledati utakmice niti pecati vishe, a meni će najbolji snovi biti, oni u kojima se on nalazi, a najtuzniji oni kada se nalazim iznad njegovog mezara i gledam prokletu zemlju koja ga je uzela... onu zemlju koju sam pomogao da pokriju njegovo tijelo prije 5 godina...
Cure mogu prebolit, ali njega ne... jer njega i svoju mamu ću uvijek volit najviše na svijetu...


Stariji postovi

As the palaces burn
<< 01/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

Zanimljive stranice

Zanimljive izreke (Niče)
Draž spoznaje bila bi neznatna, kad se na putu ka njemu ne bi
morao savladati toliki stid.
Mi smo najnepošteniji prema svom bogu: on ne smije zgriješiti!
"To sam ja učinio", veli moje sjećanje. "Nije moguće da sam to ja
učinio", veli moj ponos i ostaje neumoljiv. Na kraju - sjećanje
popušta.
Mudrac kao astronom. - Dok god budeš zvijezde osjećao kao nešto
"iznad sebe" nedostajat će ti oko onoga što spoznaje.
Tko dosegne svoj ideal, upravo ga time i prevazilazi.
Sputano srce, slobodan duh. - Ako čovjek svoje srce neumoljivo
sputa i utamniči, on može svome duhu dati silne slobode.
Ljubaznost ne sadrži ništa od mržnje prema ljudima; ali baš zato
u njoj previše ima prezira prema ljudima.
Kad moramo promjeniti svoje mišljenje o nekome, mi mu strašno
zamjeramo zbog neprilike u koju nas time dovodi.
U razgovoru s znanstvenicima i umjetnicima mi se lako preračunamo
u suprotnom pravcu: iza značajnog znanstvenika nerijetko nalazimo
osrednjeg čovjeka, a iza osrednjeg umjetnika čak često - vrlo
značajnog čovjeka.
Ljubav prema nekomu je barbarstvo: jer se ona izvodi na račun
svih ostalih ljudi. Takva je i ljubav prema bogu.
U osveti i u ljubavi žena je barbarskija od muškarca.
Ko se nadmeće s čudovištima, može vidjeti da pri tom on sam ne
postane čudovište. A kad dugo gledaš u bezdan, bezdan takođe
gleda u tebe.
Čovjek ne mrzi kad potcjenjuje, već mrzi tek onda kad jednako
ocjenjuje ili precjenjuje.

Moćni tekstovi 1

Moćni tekstov 2

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
8477

Powered by Blogger.ba